Vladko Lozić, diplomirani inženjer elektrotehnike i magistar tehničkih znanosti, rođen je 1933. godine u Bosanskoj Gradiški u Bosni i Hercegovini.
Kao član Fotokluba Zagreb izlaže svoje radove od 1957. godine pa do konca osamdesetih godina prošlog stoljeća. U tom je razdoblju izlagao na oko 350 natječajnih izložbi fotografija, kako u zemlji tako i u inozemstvu, od čega je oko 70 međunarodnih izložbi. Za svoju izlagačku aktivnost osvojio je preko 60 raznih nagrada i priznanja (pohvale, plakete, diplome).
U vremenu od 1963. godine do danas održao je 62 samostalne izložbe fotografija u zemlji i inozemstvu (Austrija, Bosna i Hrecegovina, Italija, Mađarska, Rumunjska, Slovenija, Srbija).
Fotosavez Jugoslavije mu 1974. godine dodjeljuje počasno zvanje kandidata majstora fotografije.
Od 1975. godine nositelj je počasnog zvanja AFIAP koje mu je dodijelila Međunarodna federacija fotografske umjetnosti (FIAP).
Godine 1977. Fotosavez Jugoslavije (FSJ) dodjeljuje mu počasno zvanje majstora fotografije (MFFSJ).
U časopisu Fotorevija Fotosaveza Jugoslavije, i u časopisu Tehnička kultura Hrvatske zajednice tehničke kulture kao i u dnevnom tisku objavljuje niz radova vezanih uz svoja istraživanja fotografskih prilika u Hrvatskoj.
Koautor je knjige “Zagrebačka fotografija" (autori mr. sc. Nada Grčević, mr. sc. Mladen Grčević, prof. Zdenko Kuzmić i mr. sc. Vladko Lozić) u zajedničkom izdanju Fotokluba Zagreb i Grafičkog zavoda Hrvatske (1978.).
Godine 2000. objavljuje knjigu “Fotoklub Zagreb, 1892.-1992., prilozi za povjesnicu”, u izdanju Fotokluba Zagreb, u kojoj sintetizira svoj dugogodišnji istraživački rad povijesti toga Kluba.
Godine 2003. objavljuje knjigu “Fotoamaterski pokret u Hrvatskoj”, u izdanju Fotokluba Zagreb, u kojoj analizira taj pokret od njegova nastanka (1892.) do konca 20-og stoljeća.
Koautor je knjige-fotomonografije "Majstori hrvatske fotografije" - iz Zbirke hrvatske fotografije Fotokluba Zagreb (s prof. Zdenkom Kuzmićem) u zajedničkom izdanju Matice hrvatske iz Zagreba i Fotokluba Zagreb (2006.). Knjiga je izborom žirija uvrštena u kategoriju najljepših hrvatskih knjiga, u skupini likovnih monografija za 2005./2006. godinu. Izlagana je na Sajmu knjiga u Frankfurtu od 4. do 8. listopada 2006. i na Leipziškom sajmu od 22. do 25. ožujka 2007. nakon čega ostaje u trajnom vlasništvu Njemačkog muzeja knjige i tiskarstva.
Koautor je knjige-fomonografije "Slike vremena" (s prof. Zdenkom Kuzmićem i Vinkom Šebrekom) tiskane 2008. godine u povodu 115. obljetnice Fotokluba Zagreb.
Koautor je prigodnog kataloga i izložbe "Socijalistički realizam u Hrvatskoj fotografiji" (2006.), (sa prof. Zdenkom Kuzmićem) održane u Muzeju grada Zagreba.
Godine 2009. objavljuje knjigu "115 godina Fotokluba Zagreb" u izdanju Fotokluba Zagreb.
2010. godine objavljuje knjigu "Stoljeće promidžbe fotografije" u povodu sto godina Zagreb salona, međunarodne izložbe fotografija.
Od 1967. do 1983. godine obnaša dužnost tajnika Fotokluba Zagreb.
Kao tajnik kluba, 1968. godine obnavlja održavanje međunarodne izložba fotografije, kasnije prozvane Zagreb salon (1962.).
Godine 1970. osniva Zbirku hrvatske fotografije, u kojoj se danas nalazi oko 10.000 fotografija od preko 400 autora u vremenu od 30-ih godina prošlog stoljeća do današnjih dana.
1978. godine, nakon višegodišnjih napora, tiska knjigu-almanah "Zagrebačka fotografija".
Krajem 80-ih godina prošlog stoljeća ponovo je član Upravnog odbora Fotokluba Zagreb.
Od 1997. godine ponovo obnaša dužnost tajnika Kluba na kojoj se nalazi do 2015. godine.
Tijekom mnogih godina, kao tajnik kluba, namjerno stojeći u sjeni, ne ističući se i ne namećući svoje likovne i ostale nazore, budno prati i potiče sva klupska događanja. Na taj je način ugradio sebe u niz generacija i njihovih uspjeha.
Za svoj dugogodišnji organizacioni rad u Fotoklubu Zagreb, Narodnoj tehnici Hrvatske i u Fotosavezu Hrvatske dobiva niz priznanja od kojih su najznačajniji: orden rada sa srebrnim vijencem (1977.), počasno zvanje ES FIAP (1979.) Međunarodne federacije za fotografsku umjetnost, plaketa Tošo Dabac (1980.), te počasno zvanje Hon. AAFR (1983.) rumunjskog fotografskog saveza.
Zaslužni je član Fotokluba Zagreb (1964.), Narodne tehnike Hrvatske (1971.) i Fotokluba Rovinj (1990.).
Nositelj je nagrade tehničke kulture grada Zagreba, statue Zlatna krila, koju je dodjeljivala Narodna tehnika Zagreba (1971.) kao i nagrade Narodne tehnike Hrvatske za 1991. godinu.
Godine 2000. pokreće u „Vijencu“, časopisu za kulturu, znanost i umjetnost Matice hrvatske, veliki projekt objavljivanja pojedinih autora-fotografa iz „Zbirke hrvatske fotografije“ Fotokluba Zagreb. Taj je projekt tekao kontinuirano, tijekom pet godina (2000. - 2004. ) i u njemu je slikom i tekstom obrađeno i objavljeno 111 autora.
Svoje radove objavljivao je i u časopisu Informatica museologica Muzejskog dokumentacijskog centra u Zagrebu: Zbirka hrvatske fotografije pri Fotoklubu Zagreb (2000.), Zagrebačka škola fotografije (2011.) i Socrealizam u hrvatskoj fotografiji (2013.).
Godine 2010. poklanja Fotoklubu Zagreb svoju izuzetno vrijednu zbirku kataloga, pa se stoga u Fotoklubu Zagreb danas nalazi, vjerojatno, najveća zbirka kataloga s fotografskih izložbi u našoj zemlji.
Godine 2004. dobitnik je nagrade „Dr. Oton Kučera“ Zagrebačke zajednice tehničke kulture za trajan doprinos u promicanju tehničke kulture.
U povodu 60. obljetnice Hrvatske zajednice tehničke kulture (2006.) dobitnik je Povelje za dugogodišnji izniman doprinos razvitku i promicanju tehničke kulture u Hrvatskoj.
Dobitnik je Državne nagrade Faust Vrančić za 2007. godinu za izuzetni, 50-godišnji, aktivni doprinos afirmaciji hrvatske umjetničke fotografije i fotografske kulture u Fotoklubu Zagreb, Hrvatskom fotosavezu i organizacijama tehničke kulture Grada Zagreba.
Godine 2013. dobitnik je Povelje za životno djelo Hrvatske zajednice tehničke kulture za izniman i trajan doprinos razvitku i promicanju tehničke kulture.
Kolekcije njegovih radova čuvaju se u Zbirci hrvatske fotografije pri Fotoklubu Zagreb, u Muzeju grada Šibenika, u Narodnom muzeju Zadra i Muzeju Rijeke.
Živi i radi u Zagrebu.